9 najčešćih pogrešaka u partnerskom odnosu

57111

Kako održati brak?

  1. “Nikako da uvjerim…”

Naši ustrajni napori da uvjerimo i objasnimo drugoj osobi kako bi se ona trebala ponašati, što bi trebala promijeniti, koliko je nama teško, što mi zbog nje sve “ne možemo” i slično. Obratite pozornost na “treba”, “zbog nje” i “ne možemo”. Ovo su sve vjerovanja da nam je druga osoba kriva i da je dužna promijeniti se kako bi nama bilo bolje. Volim reći da se, sve dok se bavimo drugom osobom, sve više udaljavamo od raspoznavanja vlastitih potreba i osvještavanja vlastitih izbora (pa tako i osvještavanja da svakodnevno biramo osobu s kojom se ne možemo ili ne želimo (!) uskladiti. Udaljavamo se od smišljanja načina na koje se drugoj osobi možemo približiti, načina na koje ju možemo drugačije shvatiti i tako se možda povezati.

  1. “Ma sigurno ne misli tako.”

Na početku ulaska u partnerski odnos imamo iskrivljenu sliku o drugoj osobi koja se s vremenom mijenja. Na početku se trudimo prikazati u najboljem svjetlu, a često se dogodi i da prekrijemo oči na neka ponašanja koja nas s vremenom počnu “žuljati”. Pa tako u radu s parovima znam postaviti pitanje da navedu ponašanja koja su ih na početku privukla, a sada ih kod druge osobe ta ista smetaju. Kako bismo zadržali ideju partnerskog odnosa, i kako bismo zadržali tu osobu koja nas je privukla, ponekad ne želimo priznati da na neka ponašanja ili vrijednosti/poglede na svijet ne želimo pristati ili se s njima baš ne slažemo. Nadamo se da neće biti problema, a s vremenom, promjenama i novim ulogama, poput roditeljske, te razlike postaju sve veće pa se pitamo kako se ta osoba mogla tako drastično promijeniti.

  1. “Ti i ja smo jedno.”

Potreba za pripadanjem i sigurnošću u partnerskom odnosu pokazuje se na način da vjerujemo kako smo nas dvoje – jedno, da smo stopljeni, isprepleteni… Naš stari mozak, kroz osjećaj ispunjenosti, vjeruje da zacjeljuje rane tako da se ponovno stapa s izabranom osobom što je podsjetnik na davno sjedinjavanje s našim roditeljima. Vjerujemo da bez druge osobe ne bismo mogli i da…

  1. “Ti ispunjavaš sve moje potrebe.”

… je izabrana osoba u ulozi usrećivanja i zadovoljavanja naših potreba. “Ti si sve što sam oduvijek željela/želio” poznata je izjava kojom vjerujemo da nas do samoostvarenja dovodi druga osoba, a ne mi sami sebe – uz tu osobu. Time prenosimo odgovornost na drugu osobu, a sve što radimo/želimo/pretpostavljamo je isključivo odgovornost svakog pojedinca. Pa tako, kada dođe do sukoba (ili u krajnjem slučaju razvoda) najprije okrivljujemo drugu osobu, a nismo u stanju učiniti samoprocjenu ili prihvatiti da je netko jednostavno nezadovoljan i neostvaren u ovim okolnostima.

  1. “Brak se sam održava.”

Iako ovu izjavu ne govorimo na svjesnoj razini, često u nju vjerujemo pa se na temelju nje i ponašamo. S vremenom ljudi znaju reći da ne znaju kako su se putem pogubili, da ne znaju što bi razgovarali s drugom osobom, da se više ne poznaju/ne razumiju itd. Brak odnosno odabir življenja uz drugu osobu jest svakodnevno ulaganje u taj partnerski odnos. Svakodnevno ulaganje ne izgleda tako da smo ti i ja svaku večer sami u luksuznom restoranu. Izgleda tako da razgovaramo (bez ometanja), da imamo intimni odnos, da imamo fizički kontakt, da si dajemo komplimente, da slušamo i zanimamo se za drugu osobu, da joj govorimo potrebe i želimo saznati njezine, da se podržavamo, razmjenjujemo mišljenja, pitamo za savjet, pohvalimo se… Brak nije neka izvanjska sila koja nas drži zajedno niti potpisani papir; brak smo ti i ja zajedno protiv svijeta.

  1. “Strast nije bitna.”

Oooooo itekako je bitna! U privlačenju naš mozak oslobađa dopamin i norepinefrin na temelju kojih se ubrzava puls, povećava se energija te se izoštravaju osjeti i opažanje. Kada smo sjedinjeni, pojačano se luči serotonin. Zato je intimni odnos tako “opijajuć”, a da bismo imali potrebu za vođenjem ljubavi s izabranim partnerom (jer potrebu za razmnožavanjem uvijek imamo bez obzira na izbor partnera), strast je potrebno održavati. Kao što sam pisala da je brak potrebno održavati, tako su za dobar i redovit intimni odnos bitno povezivanje, osvajanje, govorenje želja i granica, saznavanje interesa druge osobe i zavođenje iste.

  1. “Ne treba mi vrijeme za mene.”

Da bismo bili ispunjeni, potrebne su nam druge životne uloge poput kolege, prijatelja, zaposlenika, brata, sestre, djeteta… Kad se na drugim životnim područjima dobro realiziramo i zadovoljni smo ostalim odnosima, imamo veći kapacitet biti dobro i u partnerskom odnosu. U braku, pogotovo kada postanemo roditelji (vrlo često majke, ali i očevi govore kako su neke svoje zanimacije “stavili u stranu zbog obitelji”),  smatramo da vrijeme za nas nije potrebno. Mislimo da nije bitna naša želja za hobijem ili kavom s prijateljima. Vrijeme sa samima sobom ili u društvu je itekako bitno baš zbog napisanog maloprije. Obaveze, svakodnevica i osjećaj da sve moramo ili da ne možemo pustiti – na kraju dovode do sagorijevanja i, naravno, udaljavanja od partnera (ali prvenstveno od samih sebe).

  1. “Naše zajedničko vrijeme nije bitno” ili “Djeca su uvijek na 1. mjestu”.

Ajmo ovako: jesu li nam djeca ponekad izgovor samo da ne provedemo vrijeme s osobom koju smo odabrali, a s kojom nam je tako loše?

Ili: kako je moguće sebe staviti na 2. mjesto kada smo svi uvijek sebi najbitniji? 😉 (Zaista si jesmo najbitniji, vjerovali ili ne!)

Ili: što ćemo kad djeca odrastu?

Ili: u braku nismo zbog djece.

Vrijeme za nas dvoje je PRIJEKO POTREBNO. Tim vremenom i kvalitetnim odnosom u tom vremenu izbjeći ćemo sve prethodno nabrojane pogreške.

  1. Odnos je 50/50.

Kao što nas dvoje nismo jedno tako nismo ni bolje/gore polovice niti dijelimo odgovornost. Zamislite brak kao krug u kojem nas dvoje biramo biti kao 100% odgovorne i samostalne jedinke. Kada je svatko od nas odgovoran za sebe, pa time i neovisan, onda ne postoji “računica”, ne postoji zbrajanje tko je čega više napravio, ne postoji “ja sam tebi, ti meni nisi”, ne postoji moranje i trebanje. Postoje slušanje, razumijevanje, ispunjenost u vlastitom životu koju želim podijeliti s tobom. Ako “ti i ja NISMO jedno” onda je samo na meni i samo na tebi odgovornost što i kako ćemo ulagati da bi nam oboma bilo lijepo u nečemu što odabiremo.

Facebook
WhatsApp
Email
Print