Najprije, ne možemo se svi usuglasiti oko ove teme niti to očekujem. Nekima će ovaj tekst poslužiti kao utjeha i razumijevanje, neke će uzrujati, nekima će dati mjesta za promišljanje o vlastitim postupcima i preispitivanje vlastitih odluka. Kako god, ovaj tekst ne pišem kako bih ikoga osudila ili opravdala već ponudila svoj pogled na ljudsko ponašanje. Ipak, to mi je i posao. 

Postoje kulture u kojima je prevara prihvaćena, postoje kulture u kojima je monogamija čudna, postoje one u kojima žene imaju više muževa. Društvene norme, odnosno očekivanja društva, su ono što oduvijek postoji i postojat će samo se s vremenom pogled na njih mijenja ovisno o napretku društva i javnom dijeljenju iskustava na određenu temu. Za primjer, sve veća samostalnost i osviještenost žena te sloboda izbora mijenja pogled na razvod, dojenje i korištenje adaptiranog mlijeka ili pravilo da je žena kućanica, a muškarac onaj koji uzdržava obitelj. Kada govorimo o prevari, ona je još uvijek u našem društvu tabu jer je općeprihvaćeno da se u braku živi sretno do kraja života (što god to „sretno“ značilo), da su ljudi koji varaju „gamad“ i da su oni koji su prevareni – jadni i krivi jer ih je druga osoba varala („Kako nisi uspjela zadržati svog muža?“). A korijen toga je vjerovanje da smo mi krivi ili odgovorni za sreću druge osobe. To smo naučili kao bebe: svatko je od nas, nakon što je zaplakao, bio nahranjen. Tada smo zaključili: plačem – mogu natjerati drugu osobu da radi što želim. A zapravo… nismo natjerali roditelje na taj čin; roditelji su nas nahranili kako bi sami sebi bili dobri i brižni roditelji. Primijenimo to na čin prevare (možete preslikati i na razvod): ne možemo natjerati drugoga da nas vara kao što ne možemo vezati drugu osobu uz nas. Varamo jer smo negdje pronašli drugačije načine za samoostvarenje. Razvodimo se jer za nas više nema smisla ostajanje u određenom odnosu. Tako su neke osobe, unatoč tome što u braku održavaju seksualne odnose s partnerom, imaju ispunjeno zajedničko vrijeme i dobru komunikaciju, součene s razvodom ili prevarom. Dakle.. nema baš veze s nama. 

U čemu je onda problem? Prevara, kao i razvod, su nuspojava našeg vlastitog nezadovoljstva koje nitko drugi ne može popraviti – osim nas samih. U lepezi ponašanja, koje možemo izabrati kada smo nezadovoljni, neki od nas posegnu upravo za varanjem. Neki će od vas reći da su ljudi koji varaju licemjerni i neiskreni. To je istina ukoliko vjerujemo da partnerski odnos podrazumijeva potpunu iskrenost. No, što je laž? Laž nema veze s drugima (iako mislimo da lažima štitimo voljenu i dragu nam osobu); laž je izbjegavanje priznavanja samima sebi da smo loši. Ukoliko bismo priznali laž – na glas bismo si izrekli da smo varalice, nevjerni i oni koji ne brinu. A to nam je neprihvatljivo. Lažima čuvamo dobru sliku o sebi, iz straha da nas drugi ne odbace ili da ne razočaramo druge jer tuđe viđenje uzimamo kao mjerilo vlastite vrijednosti. Nije sve crno – bijelo. Niti jedna situacija nije usporediva s drugom. Tako se nekima od nas prevara gadi, neki su u prevari otkrili najbolju verziju sebe, neki su prekinuli brak, a neki ga ojačali. Razgovaram sa ženama koje varaju, koje su prevarene i koje su oprostile nevjeru. Neke varaju jer im nedostaje uzbuđenja i želje da budu viđene, neke jer takav odnos nikada nisu mogle ostvariti sa svojim suprugom i jer nisu ni znale da mogu biti strastvene i potpuno ogoljene i iskrene. Neke varaju kako bi održale svoj brak, neke da bi našle utjehu zbog životne boli (npr. nekog gubitka), neke da bi se rastale i ostvarile sretniji život s drugom osobom. Ako još jednom pročitate cijeli tekst, vidjet ćete da nigdje nisam napisala kako je druga osoba kriva jer varamo. 

Ponovno, u čemu je problem? Najprije, otkrijte što želite. Ako ne znate što želite, pitajte se što NE želite. Promislite kakve veze ima to s drugom osobom. Pokušajte se usmjeriti samo na svoje ostvarenje. Zašto vi nešto očekujete, zašto ne dajete nešto što biste mogli (npr. ne potičete seksualne odnose) ili ako to sve dajete, što očekujete za uzvrat? Ako ne dobivate određeno ponašanje natrag kako vi želite, pitajte se kakva je osoba s kojom živite. Koji su njezini kapaciteti i kako se do sada ponašala. I dalje, odgovori na ova pitanja mogu dovesti do toga da kažete: „Ali, trudim se cijelo vrijeme; on se promijenio preko noći (…)“ U redu… žene me pitaju može li se brak oporaviti nakon prevare. Može, uz uzajamni trud, želju, otvorenu komunikaciju, izgradnju odnosa ispočetka i ostavljanje prevare iza sebe. 

Prevara nema veze s nama… nismo krivi iako osoba koja vara možda prebacuje krivnju na nas. Oni koji krive uvijek imaju problem sa samima sobom. Neki taj problem nikada ne uspiju riješiti; neki ne vjeruju da mogu, neki misle da nemaju problem. Svatko od nas daje najbolje što zna. I prevara uvijek ima smisla. Samo je pitanje kakvog.