Je li vaš partnerski odnos dobar?

U radu s parovima često se dotaknemo „kompatibilnosti“ i pitanja vrijedi li i dalje raditi na odnosu, jesmo li i dalje jedno za drugo, možemo li i dalje ovako i slično. Ukratko, preispitujemo odnos u kojem smo već određeno vrijeme a u kojem smo možda izgubili orijentir, ne vidimo smisao, ne ponašamo se više jednako, imamo drugačije interese i tako dalje. I to je sve točno. Samo je pitanje ŽELIMO li i dalje ostati zajedno. Nije pitanje „trebanja“ već želje. Nije ni pitanje potrebe već smisla.

Da razjasnim: „trebanje“ spada pod „moranje“, a ljudi vole reći da se ništa ne mora. Pa opet, često upotrebljavamo upravo taj izraz kada nam nešto nije po volji ili ne dobivamo zauzvrat (pa se sada možemo pitati vjerujemo li da je odnos ja tebi – ti meni). No, da ne odlutamo u novu temu: morati ne morate ništa, a naročito ne morate voljeti osobu s kojom vam više nije lijepo niti morate ispunjavati nečija očekivanja niti morate zaraditi i zaslužiti nečiju ljubav (kao ni netko vašu).

Želju i potrebu razlikujemo tako da osvijestimo da možemo i bez partnerske uloge ili baš te osobe uz sebe iako to naravno nije ugodna niti najsretnija pomisao. Ali, jedno je vjerovanje baš ti moraš biti sa mnom i baš ti mi možeš ispuniti potrebe, a drugo je  svijest da svatko sam sebe realizira, poštujući samog sebe uz drugu osobu: da zna svoje vrijednosti, da jasno izgovara granice, uživa u svojem društvu koje rado želi podijeliti s osobom za koju vjeruje da zaslužuje jer cijeni samoga sebe i zna koliko mu lijepo može biti.

Smisao je… e pa da, svatko od nas ostaje negdje ili uz nekoga dok ima zadnju trunku smisla u tome odnosno dok izvlači korist za sebe: bio to strah, bila potreba za spašavanjem, bilo vjerovanje da nešto moramo osigurati drugima i tako dalje. Razloga je puno.

Ovdje bih, kao „recept“ (iako u same ne vjerujem) istaknula tri stupa partnerskog odnosa:

• ljubavnički,
• prijateljski,
• poslovni.

Ljubavnički dio odnosa je onaj kojeg realiziramo tako da uz partnera sjedamo kao ljubavnik/ca, a ne kao roditelj. Sjedamo u zavodničkoj ulozi, održavajući plam i privlačnost koje su bile na početku a nekako su se razvodnile tijekom svakodnevice. Plam se može vratiti i održavati ako je postojao i na početku. Prijateljska uloga je podržavajuća, ona u kojoj slušamo, poštujemo, razumijemo, ohrabrujemo, nadopunjujemo se uzimajući jedno od drugoga ono što nam pomaže i povezuje nas. Profesionalni dio odnosa je onaj u kojem se dogovaramo oko obaveza, financija, djece i u kojem poštujemo želje i potrebe druge osobe.

Kada sve sumiramo, bitno je imati na umu: ovaj odnos biram svakog jutra, svakog trena. U ovom odnosu sam zbog sebe birajući tebe. Ako sam ja sretna i ispunjena osoba, osoba zadovoljna sobom, onda znam i da biram tebe, sretnu i ispunjenu osobu. Zajedno možemo činiti čuda. Možemo graditi odnos iz dana u dan tako da, kada dođu oluje, mi budemo protiv teškoće, a ne ona protiv nas. Znam koliko vrijedim i znam da i ti vrijediš jer si za mene dobra okolnost uz koju mogu rasti i razvijati se.

Recepta nema, ali zapravo je formula vrlo jednostavna: vlastito zadovoljstvo, razvijena svijest o samome sebe i ljubav prema sebi na temelju kojih znam što zaslužujem i drugoj osobi isto pružam kako bi joj bilo lijepo uz mene. Jer, kada dajem, zapravo dajem sebi.