I razara li zaista ljubavnica brak?!
*prije svega želim naglasiti da ne branim preljub niti ga potičem i svakako ne želim dati poruku da je u redu ne imati grižnju savjesti i da je u redu varati. Ukoliko imate problem s preljubom (bilo da ste prevareni ili varate), potražite stručnu pomoć jer je to znak da ne znate biti u zdravom odnosu.
Mit broj 1 jest da ljubavnica razara brak.
Mit broj 2 jest da su “varalice” uvijek varalice.
Mit broj 3 jest da je preljuba namjeran jer su ljubavnice bešćutne i sebične.
A predrasuda jest da su žene koje su ljubavnice kurve (dok se muškarce, koji imaju ljubavnicu, smatra frajerima).
Na svojem Instagram profilu pokrenula sam temu uloge ljubavnice pa krećem s analizom odgovora koje sam smatrala najbitnijima za ovu temu:
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Za početak da nešto razjasnimo. Odnos je uvijek između dvoje ljudi. U odnosu (ili braku) ne postoji treća osoba niti osoba “izvana” može razoriti odnos ako smo u njemu zadovoljni. To je kao da ste ljubomorni: ako ste ispunjeni i zadovoljni vlastitim životom, nećete gledati u tuđe dvorište i baviti se tuđim životima. Tako je i s brakom/vezom/odnosom.
Ono što jest činjenica je da mnogi lažu, ne govore na vrijeme da im je loše, ulaze sa skrivenim namjerama u odnos što sve s vremenom puca pa dolazi (ne uvijek) do prevare. Također, “ljubavništvo” nije stvar karaktera niti sustava vrijednosti u potpunosti. Mnogi ljudi kažu da nikada ne bi prevarili niti oprostili prevaru pa to učine. Ljubavništvo je naša emocionalna bol.
Nitko od nas ne želi biti skrivan, nebitan, nadati se i živjeti u čekanju. Osobe koje pristanu biti ljubavnici niskog su samopoštovanja i samopouzdanja, ne vjeruju da zaslužuju biti poštovane/viđene/cijenjene/slobodne. Cijena koju te osobe plaćaju jest udaljavanje od bliskih ljudi zbog osjećaja srama, zatim propuštene životne prilike, osjećaj krivnje i samosažaljenja ili netrpeljivost prema drugoj osobi u braku te cijena blokiranja za novu ljubav i transparentni odnos.
Koje faze je moguće prolaziti dok živimo skriveno?
Osjećaj da razaramo nečiji brak i uništavamo nečiju djecu.
Samookrivljavanje i/ili okrivljavanje osobe kojoj smo ljubavnik/ca.
Vjerovanje da smo jadni, da ne zaslužujemo bolje, da nikada nećemo naći bolji odnos.
Udaljavanje od bliskih ljudi.
Ljutnju, prijetnje, ucjene.
Žaljenje jer smo potratili vrijeme.
Emocionalnu/fizičku usamljenost koja je netrpeljiva. Netko je tu, a zapravo nije.
Anksioznost: stalni strah od prekida ili neostvarivanja planova i želja.
Kako da si pomognemo?
Najprije stručnom pomoći jer, kako sam napisala na početku, ova uloga dolazi iz emocionalne boli, a ne iz razuma. Svi znamo da “varati nije lijepo”, no zašto to radimo ili ne možemo prestati je drugi par cipela: onaj nesvjesni. Mi smo emocionalna bića. Ako ne proradimo naše boli, čežnje, uloge koje biramo (koliko god mislili da ne biramo), zauvijek ćemo se vrtjeti u vrtlogu nezadovoljstva, patnje, osjećaja neispunjenog života.
Odlazak iz nesretnog odnosa nimalo nije jednostavan ni brz (kao što odlazak iz nasilničkog odnosa nije jednostavan kao što ni razvod nije jednostavan). No, sjesti sa samime sobom i pogledati se u najmračnije dijelove sebe je najhrabriji čin koji čovjek može poduzeti.
Za kraj: za vaše nezadovoljstvo nije kriva vaša supruga ili vaš suprug niti je kriv vaš ljubavnik ili vaša ljubavnica. Na vama je da vidite zašto birate nezdrave odnose, neiskrenost, nepoštovanje prema samima sebi.
Par pitanja za kraj:
Što vjerujem da imam za ponuditi u odnosu i kako ja doprinosim ljubavi?
Po čemu vrijedim, što zaslužujem?
Uživam li u životu, dopuštam li si granice, male užitke, vrijeme za sebe?
Mogu li primati ljubav u smislu da se prepuštam, da mogu prihvatiti pozornost, nježnost i brigu?
