Blagdansko ludilo.
Prolazila sam danas shopping centrom i ugledala Mystery Lux. Na prvu mi se učinilo da ljudi preuzimaju dostavu, no onda sam ugledala plakat na ulazu u prostor:
Ljudi su prebirali po zatvorenim paketima u kojima je nepoznat sadržaj. I pomislila sam: što će sve smisliti i što će sve ljudi raditi samo da imaju još, da ugase nemir u sebi, da dodaju još jedno opravdanje za to što nemaju samokontrolu. Što će sve ljudi učiniti kako ne bi bili – u miru. Nedavno mi je jedna žena u razgovoru rekla da joj je scrolanje smirenje. Tako lako nam distrakcije postaju – opuštenost. No, ima jedna caka u distrakcijama: traju kratko, a nakon toga je nemir još veći. Nismo ga uspjeli riješiti već smo ga odložili sa strane, a on nas je strpljivo čekao.
To činimo i s blagdanima. Natovarimo obaveze, nakuhavamo, sumanuto čistimo, ne možemo reći “ne”, mrzimo što ponovno moramo biti s obitelji koja nas ubija u pojam. Sve radimo kontra miru ponovno pod izlikom: “A moram; Što ću; Ne stignem pa ću sada; Ne mogu reći ne; Red je.” Ništa nije red. Red sami stvaramo u svojoj glavi i srcu.
I sve što radimo zapravo radimo kako ne bismo stali jer kada stanemo (ili držimo granicu ili ne pečemo 5 kolača), ne znamo što ćemo sa sobom i tišinom. Možda ćemo shvatiti da smo usamljeni, da razočaravamo svoje roditelje, da su djeca odrasla, da nam se brak raspada ili da smo nezadovoljni poslom. Sve što je pretjerano je bijeg, a ne rad za sebe. Svaka dodatna distrakcija udaljava nas od nas samih i našeg mira. A iz osobnog iskustva i rada s klijentima znam da je bivanje sa samim sobom – najgore. Tamo se kriju gola istina, najveće povrede i suočavanje s nelagodom.
Zamislite da sa tolikom znatiželjom, s kojom otvaramo poklone (ili ove misteriozne pakete), istražujemo svoju dušu i nelagodu pa joj pristupamo s blagošću i suosjećanjem. I upravo u tom grmu leži zec: naučiti kako biti s nelagodom, a ne činiti sve da ju izbjegnemo. No, volim reći da je to samo za one hrabre. Nisu svi spremni priznati da su nesretni, skupiti govna (pardon my french) i preuzeti odgovornost za vlastiti život. Svijet je pun ljudi koji krive ostale ili okolnosti, pun je onih koji znaju kako treba ili kako bi se drugi trebali ponašati. A pun je i onih koji “poštuju druge” odnosno nemaju hrabrosti reći ne, zauzeti stav, odmoriti i prestati vjerovati kako znaju što je drugima potrebno bez da oni mrdnu prstom. Promatrači su isto sudionici, znamo to zar ne?
Evo par savjeta kako možeš biti sa sobom ove dane, kako možeš naučiti biti mirniji/a sa sobom, kako možeš učiti biti u nelagodi bez da pobjegneš negdje drugdje i tako se ponovno, još više, udaljiti od sebe. Ponavljam: samo za hrabre:
- Kreni primjećivati nelagode koje se javljaju u svakodnevici i daj im emociju: ljutnja u prometu, usamljenost u krevetu ili odgoju, strahovi na poslu, uznemirenost s nepoznatim ljudima, bijes s roditeljima, potrebu za kupovanjem, nelagodu kad ne možeš pustiti zadatke ili jesti u miru bez ekrana itd. Kreni imenovati emocije umjesto da prozivaš druge ili sebe. Bavi se primjećivanjem sebe umjesto drugima.
- Kada naučiš primjećivati emociju, primjećuj gdje se ona nalazi u tijelu. Većinom je to sličan dio tijela, no ne mora biti. Dakle imenuj emociju i smjesti ju u tijelo.
- Kada osvijestiš ovo dvoje, počni se baviti disanjem i o(t)puštanjem emocija i tijela. Ovdje vježbamo prisutnost, samosvijest, samokontrolu, samosuosjećanje. Samo diši u taj dio tijela, ništa drugo (zapravo je vrlo teško).
- Primijeti koje se misli javljaju, kritiziraš li se, osuđuješ li druge, odlaziš li u budućnost ili prošlost ili bilo što drugo pa ih otpuhni poput oblaka na nebu.
- I ponovno se vrati disanju. Ako si u prilici, možeš i zatvoriti oči, ako ne (npr. u vožnji) onda samo vježbaj fokus na disanje i ono što sada radiš.
- Netko će na temelju ovoga steći uvid u svoje probleme, netko neće. Ovo su jednostavni načini primjećivanja sebe, a razlozi zašto nešto radimo su puno dublji. No, već je ovo sjajan početak za vježbanje samokontrole i vraćanja fokusa na sebe. Jer, ako ne znamo što nas muči, nikada nećemo izići iz začaranog kruga problema. I opet ćemo imati neku izliku.
