Sjećam se svojeg prvog retreata i svih održanih grupa podrške. Nijedna žena nije poznavala onu drugu, a sve su otišle utješene, s osjećajem da nisu same, viđene i znajući da se “to” ne događa samo njima. Ja uvijek zagovaram da je bolje vidjeti što me sve čeka i što imam za otkriti nego da se i dalje uvjeravam kako sam sama, kako mi je loše, kako stojim na mjestu i nema pomaka. I sama sam prisustvovala mnogim događajima, grupama i radonicama “sama”, a tako se nikada u tom krugu na kraju nisam osjećala te sam izašla hrabrija, mirnija i ponosna na sebe.