Posljedice razvoda na dijete.

Ne znam je li vam već poznata teza da djeca ponekad više pate nakon razvoda negoli od samog razvoda roditelja i to upravo zbog odnosa kakvog roditelji imaju. Neki roditelji su čak i bolji roditelji nakon razvoda jer izađu iz lošeg odnosa ili odnosa koji ih guši, u kojem se ne osjećaju cijenjenima, slobodnima, podržavanima, voljenima i željenima. Pa tako postanu i bolji roditelji jer nemaju osobu koja ih guši, ne podržava, koja ih ucjenjuje, omalovažava, ne vjeruje u njih i slično. Partnersku i roditeljsku ulogu ljudi isprepliću pa tako i u braku loš partnerski odnos poprilično utječe na našu roditeljsku ulogu. Kada radimo na nezadovoljstvu roditeljskom ulogom, u pozadini se vrlo često nalazi nezadovoljstvo partnerskom ulogom. A te dvije uloge su zapravo odvojene, no ljudska smo bića i ako su nam potrebe ugrožene odnosno nezadovoljene, vrlo lako se naše nezadovoljstvo prelije i na druge odnose.

Čak i stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba vjeruju da je razlog lošeg odnosa upravo taj što bivši partneri teško razdvajaju partnersku od roditeljske uloge. Često svojim klijentima govorim da je u razvodu najprije potrebno proraditi gubitak partnerske uloge jer od izostanka prorade takve vrste gubitka kreće i loš odnos s drugim roditeljem, a i loš odnos i utjecaj na dijete. Iako smo na van pristojni, dijete itekako osjeća netrpeljivost, mržnju, nedostupnost, zamjeranje, osjećaj usamljenosti, očaja ili otpuživanja drugog roditelja. To vam je primjer onih slučajeva u kojima čujete: “A djelovali su tako skladno” dok je ispod površine vrlo narušen partnerski odnos u kojem nema tjelesne, emocionalne ni duhovne povezanosti. To što smo na van pristojni i fini, ne znači da smo u dubini našeg bića zreli, staloženi, mirni i da poštujemo drugu osobu, u ovom kontekstu osobe od koje smo se razveli.

S druge pak strane, neka djeca govore svojim roditeljima da im je drago što su se napokon razdvojili što nas dovodi do zaključka da se u braku zaista ne ostaje niti je zdravo ostajati zbog djece. I ovime nikako ne želim reći da su razvodi dobrodošli niti da nisu velika bol. Itekako su povreda, gubitak i bol, no puno veću bol izaziva odnos roditelja nego samo razilaženje. Time se vraćamo na moje prethodne rečenice u kojima sam napisala da se emocionalna (i fizička) udaljenost i izostanak ljubavi među roditeljima itekako osjete. A ljudi su emotivna i tjelesna, a tek onda razumska bića.

Za sve koji prolaze razvod osmislila sam i online program podrške, a tu je uvijek i individualna psihoterapija te retreat koji će se zasigurno nastaviti jer je prvi bio fenomenalan! Tu su i kartice oporavka koje svakodnevno prate u boli i podržavaju u procesu oporavka.

Da sumiramo: na djecu razvod itekako utječe, kao i na roditelje koliko god netko od njih želio razvod, no puno veću bol i trag ostavlja nezadovoljstvo roditelja. Roditelj bi trebao biti u ulozi odrasle i odgovorne osobe koja zna preuzeti odgovornost, brinuti o sebi i raditi na gubitku i poštovanju drugog roditelja što u konačnici povećava zadovoljstvo i zdravo odrastanje djeteta.

I za kraj: kako se osjećate kada pročitate riječi prazno gnijezdo? Živite li ispunjen život bez djece (ili kad su kod drugog roditelja)? Jeste li povezani i ulažete li u odnos s partnerom/icom tako da ne osjetite da ćete ostati prazni ili pogubljeni kada djeca odrastu? Ispunjava li vas partnerski odnos, a s druge strane jeste li slobodno biće koje živi ispunjen život, ima prijatelje i bira što želi, uz podršku partnera/ice? S druge strane: jeste li oprostili bivšem/oj partneru/ici? Komunicirate li mirno (svoje granice) bez osude, predbacivanja, nabrajanja, napada i okrivljavanja?

Ukoliko je odgovor na sva ova pitanja: “Da”, čestitam! Za sada bih rekla da ste na dobrom putu 🙂