Kako imati dobar odnos s djetetom?
Na nedavnoj konferenciji Roditelji bez filtera, jedan od panelista rekao je, pomalo oštro, da roditelji prestanu težiti savršenom jer savršeno ne postoji. Što znači uopće dobar roditelj, tko donosi mjerilo, kako smo došli do toga da vjerujemo kako ne radimo dovoljno i da trebamo još, još i još više i bolje?!
https://www.instagram.com/p/DVyX3MKjP2b/
Osjećam da nikada neće biti dovoljno dosta ponavljati:
NAJBOLJI SI TAKAV KAKAV JESI!
Daješ najbolje što imaš i dovoljno si dobar roditelj!
(Naravno, uz malu napomenu: ako si prisutan roditelj, ako provodiš kvalitetno vrijeme s djetetom, ako brineš za njegovu dobrobit, ako si emocionalno povezan i zadovoljan si svojim životom. Naglašavam jer neki roditelji nisu zdrava okolnost za svoje dijete pa da ne bi bilo zabune.)
Za milenijalce je značajno to da se nalaze na prekretnici između dvije generacija: njihovih roditelja koji su odgajali u kazni, ponižavanju, pasivnoj agresiji te njihove djece kroz koju liječe svoje rane iz djetinjstva, koja odrastaju u potpuno drugačijem svijetu i koju odgajaju drugačije nego su njih njihovi roditelji. Također, bombardirani su informacijama, edukacijama i pritiscima da neprestano trebaju „raditi na sebi“.
I tu negdje, dok promišljamo jesmo li dovoljno dobri, provuče se krivnja. Krivnja zbog:
- vikanja kada nismo imali snage,
- kažnjavanja kada su nam baterije bile prazne,
- odlaska na piće dok je dijete s drugim roditeljem,
- izostanka volje za igrom na podu,
- odluka koje smo donijeli poput razvoda,
- biranja takvog oca djetetu (p.s. nisi kriva za nečiji loš odnos s djetetom; ta osoba je u potpunosti odgovorna za svoje ponašanje i može biti dobar roditelj da želi),
- toga što prije nismo znali bolje,
- nastavi niz….
https://www.instagram.com/p/DQWfFjZjfHY/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA==
A zapravo.. istina je vrlo jednostavna: ne postoji savršenstvo niti ćemo ga ikada dostići. Nitko. Ono koji vjeruju da postoji ili ga žele postići, imaju posla sami sa sobom i rada na uvjerenju da to mogu postići i da je to moguće. Što se prije pomirimo s idejom da savršeno ne postoji, to ćemo više biti prisutni u ovdje i sada te odnosima koje imamo.
I zato: odnos liječi. Prisutnost s djetetom liječi. Osvještavanje onog dobrog u danu, osvještavanje malih pomaka kojima smo došli tu gdje jesmo, postajemo zadovoljnija bića. Svatko od nas postaje bolje u dobrim odnosima oko sebe. Svatko od nas želi i treba biti prihvaćen, podržan, viđen, bitan i potreban drugome. I ako se vodimo time onda vidimo da tu nema prostora za savršeno već je dovoljno da smo takvi kakvi jesmo: svjesni sebe. Oni koji se trude živjeti ispunjen život, koji govore svoje emocije i uvažavaju tuđe, oni koji se povezuju. Povezanost su razgovor, zagrljaj, razumijevanje, prisutnost, smijeh, zabava i igra. Povezanost je slušanje bez umanjivanja boli, ručak uz „volim te i znam da ovo voliš“, razgovor o školi tak oda saznamo što dijete veseli, što ne.
Recept je vrlo jednostavan, ništa komplicirano.
Kada pomisliš na krivnju, pitaj se što danas radiš drugačije od svojih roditelja i jačaj svoj odnos s djetetom s ciljem da osvijestiš kako si već super jer ulažeš u sebe i mijenjaš se i s ciljem da dijete u tebi ima oslonac u onome što život donese, a time svakko ne možemo upravljati.
U radu sa svojim klijentima ponekad dajem zadatak učenja davanja samima sebi onoga što tražimo u drugima. Pa tako, umjesto da okrivljujemo svoje roditelje, tražimo od partnera/ice da nas konačno shvati ili od djeteta da nas konačno posluša, učimo sebi samima pružiti to isto.
Slušanje vlastitih potreba umjesto vikanja što bi drugi trebali raditi.
Razumijevanje samoga sebe umjesto beskonačnog objašnjavanja i držanja prodika.
Poštovanje prema sebi umjesto prijetnji i ucjena.
Ključ zadovoljstva i izgradnje dobrih odnosa nalazi se u nama samima i svatko je sposoban pronaći ga.
https://www.instagram.com/sara.novak.psihoterapija/p/DWbT98RjXBY/
