Što mi je iskustvo razvoda donijelo?
Donijelo mi je rušenje mojeg idealnog svijeta i onoga „kako je trebalo biti“.
Donijelo je tugu, ljutnju, okrivljavanje sebe i partnera. Donijelo je težinu majčinstva u kojem sam se osjećala samom i usamljenom. U početku sam si govorila da sve mogu, bila sam posvuda, često sam šetala u šetnjama i isplakala dušu.
Proces tugovanja donio mi je nužnost prihvaćanja same sebe i dozvoljavanje samoj sebi da budem svoja, da ponekad ne mogu i ne želim sve preuzeti, da je u redu biti sam ili tužan. Donijelo mi je učenje prihvaćanja svojim emocija i otpuštanja istih bez pritiska i požurivanja. S time sam više naučila što želim i kako želim.
Polako se razvijalo samopoštovanje, upoznavanje neke nove mene.
Iskustvo razvoda donijelo mi je prekid nekih odnosa kao i stjecanje novih odnosa i upoznavanje novih ljudi. Donijelo mi je priliku da se povezujem i, na kraju krajeva, da budem ovo što sam danas: podrška razvedenimai psihoterapeutkinja. U razvodu sam više slušala, učila razumjeti, drugačije govorila svoje potrebe. I ne, nije došlo odjednom jer to nikada nisam radila. Došlo je malo po malo, uz ljude koje imam uz sebe. Dolazilo je iskustvima i isprobavanjem novih koraka. Dopuštala sam samoj sebi otvoriti se i mijenjati pogled na sebe uz ljude koje sam odlučila imati uz sebe. Da promijenim percepciju i ponašanja, bilo je potrebno promijeniti vjerovanja o sebi: iskustvo razvoda donijelo mi je vjerovanje da:
- vrijedim baš takva kakva jesam,
- zaslužujem ljubav,
- nisam jadna i da me drugi neće odbaciti, a ako i odu od mene,
- to nije moja krivnja ili znak moje manje vrijednosti,
- zaslužujem zdrav partnerski odnos prepun poštovanja, ljubavi, intimne povezanosti i privlačnosti,
- sam hrabra, snažna, vrijedna ljubavi i poštovanja,
- zaslužujem i uživam u vremenu za sebe,
- moje dijete nije jadno već da mu pružam priliku da uči kako donositi odluke koje su za njega zadovoljavajuće.
Razvod mi je donio raspad, ali i izgradnju sebe koju danas obožavam.
