• Što sad?!
• Moj brak se raspao.
• Sam/a sam.
• Nemam više muža. Nemam više ženu.
• Gdje pripadam?
• Ovo je beznađe.
• Raspadam se.
• Ne znam kako živjeti.
• Kako život sada izgleda?
• Ostavljen/a sam.
• Nemam se kome obratiti.
• Sram me.
• Što će drugi reći? … Dodajte koje god još pitanje želite.

Razvedeni ljudi koji žele sagledati svoju situaciju iz druge perspektive i odlučiti promijeniti ono čime nisu zadovoljni, imaju određenu vrstu prednosti u odnosu na one koji to ne žele učiniti.

Često sam nailazila na poglede sažaljenja ili zabrinutosti kada bih rekla da sam razvedena. Možda zbog toga što se na razvod još uvijek gleda sramotno, jer je „strahota biti sam i stravično je da te partner napusti“, a možda je u pitanju nešto treće. Sve u svemu, vrlo je teško sačuvati zdrav razum. Potrebno je mnogo vremena da možete mirne duše reći da ste razvedeni, da ne planirate imati više djece (ili da ih ne planirate imati uopće), da trenutno nemate želju za novim partnerom (iako ste mladi, pametni, sposobni i sve ostalo što vam govore).

Odluku koju doneseš: poludjeti i ostati u (samo)osuđivanju ili krenuti dalje i shvatiti postupke druge osobe, preispituješ cijeli život. Na početku odvališ najteži korak, ali borba s tom odlukom je vječna. Svako malo promišljaš o sebi, nađeš se u nekoj vrsti okrivljavanja druge osobe pa onda razumiješ pa zahvaljuješ što je sve tako na kraju ispalo. Pa shvatiš da si jaka i samostalna, sposobna osoba, da vrijediš i upoznaješ nove životne vrijednosti. A opet, dođu dani kad si u komi i samo plačeš. Kada ne vidiš izlaz, osjećaš ogromnu samoću i patiš.

A onda je dobro razgovarati s nekime. Pa shvatiš da baš i nema ljudi koje možeš pitati za savjet. Izjadaš se prijateljima i obitelji (koji te mogu i ne moraju osuđivati), ali imaš potrebu razgovarati s ljudima koji su to proživjeli. Ja osobno nikada nisam tražila savjete jer je meni potrebno slušanje. Uostalom, u ovakvim životnim okolnostima savjeti ne pomažu. Pomaže podrška i ohrabrenje.

Nema recepta. Recept smo mi sami. Recept su naše svakodnevne odluke koje donosimo unatoč okolnostima. Jer uvijek imamo izbor čak i kada nam se čini da nemamo. Izbor je ostati s djetetom ili ga napustiti. Izbor je odabrati prešutjeti nešto ili prigovarati i svađati se s bivšim partnerom. Izbor je dijeliti djetetove uspjehe s bivšim partnerom ili ih čuvati za sebe. Da, izbor postoji. Težak je jer nikada nismo bili u ovoj situaciji i ne znamo kako se to radi.