Naslov služi tome da vam privuče pozornost. Ono što ja zaista mislim jest da nije „odnos“ taj koji je loš jer onda znači da je odnos nešto izvanjsko. Volimo reći za odnos da je loš, no ja bih rekla da se radi o našem nezadovoljstvu uz drugu osobu. Našem neostvarivanju kako smo zamislili i nezadovoljenim potrebama kako nam najbolje odgovara.

Trik je što svatko od nas želi na drugačiji način ostvariti se odnosno zadovoljiti vlastite potrebe. Pitanje je koliko će se naše ideje preklopiti i koje vrijednosti su nam slične. Netko će tako potrebu za zbližavanjem ostvarivati više kroz komunikaciju dok će druga osoba tu istu potrebu zadovoljavati kroz slušanje i fizički dodir. Nekome je moćno pomoći drugoj osobi i otići u dućan po njezin omiljeni jogurt dok je drugome moćno uputiti pohvalu i priznanje. Ako ne razumijemo kako druga osoba funkcionira, lako zapadnemo u „da me voliš ti bi..“ ili „nije ti dovoljno stalo jer ne komuniciraš“. Sigurna sam da imate mnogo primjera iz svakodnevice.

Klijenti mi često znaju reći da ne znam „bubnuti“ ljude u glavu s pravom istinom. To je zato što vjerujem da svatko od nas zna koja je istina „prava“ za njega i, kada bih govorila što je ispravno i točno, govorila bih vam o svojem „normalnom“ svijetu, svojim željama, idejama i iskustvima koji nisu nimalo slični vašima. Zato sam i započela tekst s objašnjavanjem mojeg pogleda na nezadovoljstvo. Ipak, postoje očiti znakovi nezadovoljstva i neispunjavanja nas samih uz drugu osobu.

Tako bi loš odnos bio onaj u kojem je više loših nego boljih dana.

Onaj u kojem s knedlom u grlu ili grčem u želucu okrećeš ključ u bravi ulazeći u vaš zajednički dom.

Onaj u kojem neprestano očekuješ da druga osoba nešto promijeni, ponudi, prekine raditi ili da se za nešto napokon odluči ili kaže što želi (a ono što cijelo vrijeme radi je zapravo ono što želi samo si to ne želiš priznati).

Loš odnos je onaj u kojem drugu stranu uvjeravaš da ti je kriva, da si zbog nje tužan/na ili ljutit/a, da zbog nje nešto ne možeš (ili pak moraš poput „Zbog tebe to radim“)…

Onaj u kojem se povlačiš iz straha od odbijanja.

U kojem se tješiš da ipak nije tako strašno jer, npr. imate djecu ili zajednički kredit.

U kojem se siliš na seksualni odnos jer je to „red“ i „dužnost“ ili da ne ispadne da ti nije stalo. Ili pak izbjegavanje seksualnog odnosa.

Odnos u kojem umanjuješ svoju tjeskobu, u kojem nisi slobodan/na reći što želiš i očekuješ, s kime se želiš družiti, gdje želiš putovati, što želiš kupiti, koji dodir u intimnom odnosu (ne)želiš.

Loš odnos je onaj u kojem se prisjećaš svojih bivših i tješiš se da je ova/j partner/ica bolji.

U kojem stavljaš kvačice za društvena očekivanja:

• Udana sam/Oženjen sam.
• Imam djecu.
• Živimo zajedno.
• … (nadodaj)

I što sada, kada si se zatekao/la da si u lošem odnosu? Najprije se preispitaj zašto biraš biti tu gdje jesi (da, biraš). Zatim osvijesti što dobivaš (najčešće je to sigurnost, ali možda je i nešto drugo). Zatim kreni duble u sebe i pitaj se gdje si putem naučilo/a da tako mora biti. Koga si još nastojao/la zadovoljiti takvim idejama i ponašanjima? Zatim stavi na papir izbore i pitaj se zašto ne biraš drugačije. Kada zaključiš da ne biraš drugačije, izađi iz uloge žrtve, spasitelja/ice ili onoga/one koja treba uvjeriti partnera/icu na promjenu i radi na tome da postaneš zadovoljan/na uz ovakvog/u partnera/icu kakvog/u imaš. Sve dok te ne ugrožava i sve dok ne prijeđe granicu koju si postavio/la. I upamti, tvoja granica je ona koja je najispravnija. I kao takva je jedina istinita.