S kojim se sve izazovima suočavaju samohrani roditelji i oni koji su sami?
Jučer sam bila na eventu Narančaste ribice u sklopu kojeg se predstavljalo istraživanje roditelja iz jednoroditeljskih i dvoroditeljskih obitelji iz cijele Hrvatske; o izazovima s kojima se susreću prilikom odgoja djece.
U ovom tekst osvrnut ću se na dijelove istraživanja koje smatram važnim za mentalno zdravlje samohranih roditelja i jednoroditeljskih obitelji, a na kraju ću dati poneki savjet kako se lakše nositi s težinama.
Nije nepoznato da roditelji koji su samohrani (za potrebe teksta nastavit ću pisati samohrani iako mislim i na jednoroditeljske obitelji) pronalaze malo vremena za sebe same i teško usklađuju svoje svakodnevne obaveze. Osjećaju da je sve na njima, da moraju sve sami, da ih drugi ne razumiju dovoljno pa čak i vjeruju da se ne mogu više uklopiti u staro društvo niti zadržati neke prijatelje koji su u braku. Takvih je manje, no ako u obzir uzmemo stigmu srama i poraza prilikom razvoda (društveno uvjetovano i naučeno u prvim godinama života), može nam biti jasno da se razvedeni udaljavaju, misle da nemaju više tema za razgovor, ne žele se žaliti (jer zašto bi zamarali ljude koji nemaju tih problema) i tako dalje.
U sklopu programa podrške tijekom razvoda zato vodim grupe podrške u kojima redovito izvlačimo ovakve teme, savjetujemo se, slušamo, dijelimo boli i razumijemo se te pružamo podršku. Ako i vi želite proraditi svoju bol i povezati se; proraditi sram, krivnju, ljutnju i žaljenje djeteta, program je uvijek otvoren, a grupa vas čeka na mjesečnoj razini!
Da se vratim na rezultate istraživanja koji me nimalo nisu iznenadili, a istovremeno me oduševio projekt Narančaste ribice koji nudi podršku i roditeljima i djeci! Drago mi je da se počelo i medijski govoriti više o ovoj prijekopotrebnoj temi. O težinama i posljedicama razvoda sam pisala i ranije, a tekstove možete pronaći na mojem blogu.
Znate za onu “kada je roditelj dobro, i dijete je dobro“? Hajdemo to staviti u ovaj kontekst i zapitati se zašto se tako često stavljamo na zadnje mjesto pod izlikom da ne treba, da je dijete važnije, da nemamo vremena itd.? Na kraju teksta napisat ću par savjeta pa ostanite do kraja 🙂 U skladu s time, vrlo me brine izjava roditelja kako imaju osjećaj da ne ispunjavaju zaduženja kao roditelj. Česta zamka, u koju većina upadne, jesta da se mora nadomjestiti i drugi roditelj. To je, kao prvo, fizički nemoguće, a kamoli duhovno i psihološki. Jednostavno je nerealno i čovjeku nemoguće nadomjestiti drugog roditelja. Ono što je bitnije jest da roditelj bude oslonac i podrška djetetu bez obzira na drugog roditelja (i roditelji u braku nisu ponekad zdrava okolnost za dijete). U pitanju je žaljenje djeteta i u pitanju su naše rane, a o tome također malo kasnije…
Nadalje, poznata nam tema, o kojoj često govorim i na svojem Instagram profilu je da roditelji ne provode dovoljno KVALITETNOG vremena s djetetom. Da, ne možemo se klonirati, ne možemo dati otkaz, ne smijemo ne imati društveni život, no možemo i dalje biti povezani s djetetom. Koliko ljudi provodi vrijeme s djetetom tako da dijete bulji (oprostite na izrazu) u mobitel? Koliko roditelja kažnjava djecu jer se ne ponašaju kako bi trebala? Koliko roditelja udaljava svoje dijete od sebe iz vlastite nemoći, nezadovoljstva i frustracija? Hajdemo malo o našem miru, potrebi za djetetom, kontaktu, blizini, podršci, utjesi i razumijevanju djeteta. To je mnogo važnije i ključno za zdrav razvoj djeteta.
Pa kada bismo više pozornosti posvetili mentalnom zdravlju roditelja i pozitivnoj slici o sebi; kada bi ljudi više posegli za dostupnom pomoći i podrškom, bilo bi manje zabrinutosti, emocionalne istrošenosti, nesigurnosti i nesretnosti.
Kako si možemo pomoći?
- tražite pomoć kada vam je potrebna. Traženje pomoći jest osobna granica i samopoštovanje. Traženjem pomoći uključujemo druge u naš život i život djeteta; dajemo ljudima do znanja da su nam bitni i brinemo o sebi. Svatko zaslužuje odmor, mir, podršku i prihvaćanje;
- o(t)puštajte negativne misli i neugodne emocije. Tu su vježbe disanja, midfulness vježbe, vježbe vizualizacije (misli su oblaci na nebu koji prolaze);
- uživajte u vremenu s djetetom: ako vam je teško, pitajte se na kojem ste životnom području nezadovoljni, kako ste do tuda došli, kako to da prije nije bilo toga te koje su vaše mogućnosti;
- napišite listu pozitivnih i jakih strana, pohvalite se, osjećajte ponos zbog snage i hrabrosti;
- hvalite dijete, pričajte mu o njemu, listajte zajedničke uspomene, pitajte ga što voli, pjevajte, plešite, odite na sladoled i pričajte. Osvijestite sebi i djetetu koliko uživate u vremenu s njime;
- razvod nije poraz, on je hrabar čin za preuzimanje odgovornosti u svojem životu. Odnos roditelja više oštećuje dijete nego sam odlazak;
- oprostite sebi i bivšem partneru/ici, proradite tugu, ljutnju i žaljenje djeteta. Dijete nije jadno niti će imati traume ako zacjeljujemo, povezujemo se i razgovaramo;
- uživajte u životu, promislite gdje možete upoznati nove ljude, povezujte se, uočavajte nove prilike za sebe jer ih ima pregršt;
- djetetu je potrebno i vrijeme bez vas i u redu je da imate svoje obaveze i da niste cijelo vrijeme uz dijete. To je možda nešto novo za vas i iz straha ne puštate, no osim roditeljske, postoji još puno drugih uloga koje su nam vrlo bitne.
